Ličnost osobe, razmišljanje, stav o životu, osobine su koje se stiču postepeno, od samog rođenja, a kasnije razvijaju. Okruženje, ljudi u njemu, njihovi odnosi, reči, sve to utiče na oblikovanje čoveka. Osetiti radost primanja majčinske ljubavi od samog početka daje nam nadu da je ipak lepo živeti u ovom, pomalo teškom, ali ipak lepom životu.
Posao koji ne voli, komšije koje ne razume, majku koju ne poštuje, svakodnevnicu koja je ista, preslikana, kao i ženu prema kojoj je osećao samo ravnodušnost imao je Merso, glavni junak „Stranca”. Nedostatak komunikacije sa ljudima, prihvatanje nasilja kao nečeg normalnog, sve to vodi do otuđenosti, besmisla i apsurdnosti Mersoovog života.
Kockice mozaika njegove ličnosti skrivene su u nekim apsurdnim izjavama i postupcima. Hladnokrvnost i nepoštovanje u odnosu sa majkom i njenom smrću pokazuje nedostataknjene ljubavi u prošlosti, koje je dovelo do stvaranja socijalno otuđenog čoveka, koji se plaši vezivanja sa ljudima, nezainteresovanog za komunikaciju i priče o tuđim osećanjima, problemima i životima.
Svetlost dana koju predstavljaju sunčevi zraci u Mersou pobuđuju strah, odbojnost i prezir koji proizilaze iz njegove mračne ličnosti, loših misli i previše tajni za koje se boji neće li na tim zracima isplivati i izaći na videlo. Kako opisati, kako razumeti čoveka koji na neki način odbija lepotu shvatanja muško-ženskih odnosa i ljubavi? To je prosto nemoguće. Nezainteresovanost za prepuštanje drugoj osobi i nedavanje dozvole da još neka osoba uđe u njegov život odlika je izgubljenog čoveka bez nade, bez želje za lepšim životom, ali i za životom uopšte.
Samo je jedan nejasan potez koji se ne može uklopiti u ličnost Mersoa. To je njegova želja da ubije i skonča život nepoznatog čoveka bez razloga. Njegov ume jeste bio pomalo poremećen i čudan, ali način njegovog razmišljanja pre je vodio ka samoubistvu. Kasnija pažnja (doduše negativna) prema osećanjima koja su mu pružili drugi ljudi, i na kraju smrtna kazna daju mu na neki način adrenalin, potrebu za golom egzistencijom. To pokazuje da je i on ipak čovek, istina veoma loš čovek. Ostaje otvoreno pitanje zbog čega su ga pokrenule loše stvari umesto lepih? Upravo zbog ovog pitanja on će ostati stranac.
Smisao života jeste u razvijanju međuljudskih odnosa, građenju porodice, ljubavi i pažnji onih koji nas okružuju. Nažalost, Merso je to osetio u pogrešnom trenutku i na pogrešan način. U ovom našem svetu i u ovom našem životu on će ostati samo stranac.
Posao koji ne voli, komšije koje ne razume, majku koju ne poštuje, svakodnevnicu koja je ista, preslikana, kao i ženu prema kojoj je osećao samo ravnodušnost imao je Merso, glavni junak „Stranca”. Nedostatak komunikacije sa ljudima, prihvatanje nasilja kao nečeg normalnog, sve to vodi do otuđenosti, besmisla i apsurdnosti Mersoovog života.
Kockice mozaika njegove ličnosti skrivene su u nekim apsurdnim izjavama i postupcima. Hladnokrvnost i nepoštovanje u odnosu sa majkom i njenom smrću pokazuje nedostataknjene ljubavi u prošlosti, koje je dovelo do stvaranja socijalno otuđenog čoveka, koji se plaši vezivanja sa ljudima, nezainteresovanog za komunikaciju i priče o tuđim osećanjima, problemima i životima.
Svetlost dana koju predstavljaju sunčevi zraci u Mersou pobuđuju strah, odbojnost i prezir koji proizilaze iz njegove mračne ličnosti, loših misli i previše tajni za koje se boji neće li na tim zracima isplivati i izaći na videlo. Kako opisati, kako razumeti čoveka koji na neki način odbija lepotu shvatanja muško-ženskih odnosa i ljubavi? To je prosto nemoguće. Nezainteresovanost za prepuštanje drugoj osobi i nedavanje dozvole da još neka osoba uđe u njegov život odlika je izgubljenog čoveka bez nade, bez želje za lepšim životom, ali i za životom uopšte.
Samo je jedan nejasan potez koji se ne može uklopiti u ličnost Mersoa. To je njegova želja da ubije i skonča život nepoznatog čoveka bez razloga. Njegov ume jeste bio pomalo poremećen i čudan, ali način njegovog razmišljanja pre je vodio ka samoubistvu. Kasnija pažnja (doduše negativna) prema osećanjima koja su mu pružili drugi ljudi, i na kraju smrtna kazna daju mu na neki način adrenalin, potrebu za golom egzistencijom. To pokazuje da je i on ipak čovek, istina veoma loš čovek. Ostaje otvoreno pitanje zbog čega su ga pokrenule loše stvari umesto lepih? Upravo zbog ovog pitanja on će ostati stranac.
Smisao života jeste u razvijanju međuljudskih odnosa, građenju porodice, ljubavi i pažnji onih koji nas okružuju. Nažalost, Merso je to osetio u pogrešnom trenutku i na pogrešan način. U ovom našem svetu i u ovom našem životu on će ostati samo stranac.